MOJ ZAVIČAJ U SVJETSKOJ POVIJESTI
IGRA IDENTITETA
ŠAĆIR FILANDRA
Između uvoda i predgovora
Jednom stilskom međuformom između uvoda i predgovora uvodim čitaoce u sadržaj knjige bez pretenzije da im suodređujem njena značenja. Noseća struktura knjige centrirana je na moj zavičaj i njegove istaknute ljude koji su svojom djelatnošću oblikovali bližu, regionalnu i svjetsku političku pozornicu. Knjiga je dužno sjećanje na sinove moga zavičaja koji su prvo sunce na licu osjetili na jugu Hercegovine i koji su tu toplinu dodira s nezaboravom nosili kroz cijeli život. Njen tekst je osjenčan traumom, nostalgijom i nezaboravom.
Šta je moj zavičaj, koji prostor on obuhvata i kako ga definiram? U geografskom, fizičkom smislu, kada se u Donjem Jasoču, rodnom selu u naselju Crnići na Dubravskoj visoravni u općini Stolac, popnem na Gradinu, najvišu tačku Dubrava, sve što pogledom obuhvatam – doživljavam svojim zavičajem, svojim mikrosvijetom. A s Gradine vidim dijelove općina: Stolac, Ljubinje, Nevesinje, Mostar, Čitluk, Ljubuški, Čapljina, Neum, Ploče i Metković. Dubravska visoravan geografski je prostor između planine Velež na sjeveru i Žabe na jugu, oivičen trima starim gradovima: Stocem, Počiteljem i Blagajem. Na Gradini je velika zaravan na kojoj smo s djecom iz susjedne Smarlovine igrali fudbal. Nije nam smetalo što je ta zaravan na vrhu brda bila oivičena kamenim gomilama, ilirskim grobnim mjestima, iz kojih smo i sami znali kupiti ostatke keramičkih predmeta, ali i susretati ljudske kosti pokojnika. I još više, tu je i tačka s koje se za čista vremena vidi more. Taj vizuelni kontakt s Jadranskim morem na ušću Neretve moj zavičaj je otvarao prema beskonačnosti, prema svjetskim plavetnilima, razbijao njegovu zatvorenost, mamio čežnju za putovanjem i avanturom. Ljudi o kojima pišem, ponikli u malom mjestu, selu u odnosu na svjetska prostranstva, s odvažnošću su gradili svijet i davali doprinose njegovoj povijesti.
U metafizičkom smislu zavičaj je duhovni prostor mog pripadanja i određenja, mjesto gdje sam svoj, kod kuće, gdje osjećam toplinu i blizinu, gdje nalazim smiraj, prihvaćenost i prepoznatljivost, tačka s kojom se identificiram, iz koje izranjam i u koju uranjam. Zavičaj je zagrljaj. Njegov doživljaj je uvijek, kao i u mom slučaju, osoben i individualan, mada je njegovo postojanje univerzalno; svaki čovjek ga ima. On se osjeća i nosi sa sobom diljem svijeta. Možeš spavati bilo gdje u svijetu, kao u Kuwaitu, Istanbulu, Londonu, Chicagu ili New Yorku, a spavao sam u ovim i inim gradovima, ali samo se na jednom mjestu rađaš i san te na to podsjeća. Zavičaj je brana zaboravu i pometenosti. On je utočište jastvu. Zavičaj je prostor naše duše.
Ova knjiga sumira moju ljubav prema mojim ljudima, komšijama, savremenicima i prethodnicima. Nastajala je postepeno, kroz godine, prije decenije sarajevske čežnje za kućom rođenja, a kroz porodične razgovore s djecom. Rođenu i stasalu u Sarajevu, jednom drugom prostoru, djecu sam silno želio vezati za Dubrave, Stolac, donju Hercegovinu. Znam da je to krajnje egoistično i nepravedno! Tako sam im pričao priče, često bajkovite i maštovite, o rodnom zavičaju i njegovim uspješnim i interesantnim ljudima. Tek kad su Zulfikar, Lemana i Ibrahim stasali, a mjesto obrazovanja, življenja i rada našli u Njemačkoj, Austriji i Italiji, odlučio sam da za njih napišem knjigu o zavičajnim ljudima i štampam je samo za njih u tri primjerka. I to bi bio pravi fol.
Jesam fasciniran biografijama ljudi koje donosim u knjizi i to ne krijem. Divim se njihovim postignućima i ulogama koje su imali u domovinskim i svjetskim relacijama. To su odvažni ljudi mog zavičaja koji su hrabro iskoračili na širu, nerijetko i svjetsku pozornicu na kojoj su ostavljali značajan trag. Oni su dokaz da je taj iskorak moguć i danas. Svijet je bio njihov zavičaj. No, moj kraj, Stolac i Hercegovina, samo su mjesto njihovog rođenja. Knjiga se ne bavi lokalnom mikrohistorijom, mada iz nje proistječe. Ona samo likove jednog geografskog područja ekstrapolira na opću pozornicu i obrađuje šire i značajnije teme i probleme. Skoro svi junaci ove knjige su skrajnuti iz dominantnih narativa naših kultura sjećanja, dobrano su zaboravljeni, nevalorizirani, potisnuti i marginalizirani i previše etnicizirani. U pravilu su u svom vremenu bili neshvaćeni i neprihvaćeni; išli su korak naprijed, bili ispred i protiv duha svog vremena. Svi u načelu imaju u karakteru notu prkosa, avanturizma i onog nečeg prometejskog. Većina ovdje uvrštenih osoba imala je sukobe i sa zakonima svoga vremena, mnogi su osjetili i tamničenja. Istovremeno, mnogi od njih postali su objektom književne ili umjetničke obrade. Jednom riječju, bili su ličnosti, individualci koje nije bilo moguće prešutjeti.
Akcent knjige je na političkim biografijama odabranih ličnosti, na političkim aspektima njihovog života i rada, na društvenim i političkim pitanjima i temama koje su pokretali, u kojima su sudjelovali i koje su u datim vremenima oblikovali, a ne na cjeloživotnim, radnim biografijama, koje se donose samo u najkraćem obliku. Po autorskom izboru, u knjizi se obrađuju sljedeće osobe i dvije porodice: Mihajilo Miloradović i grof Mihail Andrejević Miloradović kao članovi porodice Miloradovića iz Dubrava, porodica Opijača, grof Sava Vladislavić, Ahmed-paša Džezzar, Hadži-beg Mehmed Rizvanbegović, Ali-paša Rizvanbegović, fra Rafo Barišić, muftija Mustafa Sidki ef. Karabeg, don Ivan Musić, Mustafa Golubić, Muhamed Mehmedbašić, Asim Behmen, Dimitrije Mitrinović, Šerif Arnautović, Salih Baljić, Šefkija Behmen, Salim Ćerić, Alija Isaković, Esad Ćimić, Gojko Đogo, Nijaz Duraković, fra Jozo Zovko, Omer Behmen i Rusmir Mahmutćehajić. U ekskursima se djelimično govori o Ivi Andriću i Safvet-begu Bašagiću, a u osnovnom tekstu također djelimično o Delfi Ivanović, Mahmudu Behmenu i Bećir-paši Čengiću.
Drugu razinu knjige čine teme i pitanja koja se u njoj obrađuju, odnosno političke ideje i procesi u kojima su sudjelovale naznačene ličnosti. Bez pretenzije da predstavim sav tematski obzor knjige, kao uputu čitaocu naznačujem sljedeće sadržaje prisutne u knjizi: prispijeće islama u Hercegovinu i transformacija zatečenog plemstva; Osmanlije u Bosni i pad našeg kraljevstva; genealogija porodica; ratovanje Bošnjaka u osmanskoj vojsci; ruski car Petar Veliki i Balkan; Napoleon i Mi – kako su dvojica Stočana porazila Napoleona; Karlovački mir i individualizacija Bosne; o osmanskim reformama i bošnjačkom konzervativizmu; o identitarnim granicama, sličnostima i razlikama bosanskog stanovništva; Berlinski kongres, otpori i očekivanja; kako je Bosna i Hercegovina dobila ime; “Mlada Bosna” i Sarajevski atentat; jugoslavenstvo i antijugoslavenstvo; o bosanstvu; uloga straha u bošnjačkoj politici; komunisti i muslimansko pitanje; kraj socijalizma i Jugoslavije; uspostava nezavisne Bosne i Hercegovine i tako dalje.
U svojoj trećoj razini knjiga je prožeta mojim autobiografskim referencijama na ljude koje obrađujem, neposredno ili posredno, zatim na lokalni zavičaj, zajedničko nam geografsko ishodište. Čardak u kojem sam rođen, a kojeg zbog posljednjeg rata više nema, bio je okružen stablima bagrema, murve, šandude, platana i čempresa; vjetar u njihovim krošnjama zajednički je djetinjstvu i mojih likova. To je moj Stolac i to je moja Hercegovina, onako kako sam je ja proživio, doživio, percipirao i opisao u knjizi. Bez pretenzija na konačan sud o bilo kojoj ličnosti ili bilo kojem stavu i bez nakane da se drugima moje pisanje bezuvjetno dopadne.
Postojao je međusobni odnos između svih uvrštenih ličnosti unutar epoha njihovog življenja, da li kao saradnja, poznanstvo, prijateljstvo ili čak neprijateljstvo, ali je i kontekstualno, i povijesno, i na fizičkoj razini postojao. Knjiga je i strukturirana kroz međuodnos uvrštenih ličnosti, s tim da se politička biografija svakog pojedinca može čitati i posebno. Sava Vladislavić i Bećir-paša Čengić sudjelovali su u istim rusko-osmanskim bitkama na različitim stranama. Bitke protiv Napoleona povezuju generala Miloradovića, Ahmed-pašu Džezzara i Hadži-bega Rizvanbegovića: Ali-paša Rizvanbegović i fra Rafo Barišić blisko sarađuju; don Ivan Musić i mostarski muftija Karabeg savremenici su događanja austrougarskog zaposjedanja Bosne; Mustafa Golubić, Asim Behmen i Muhamed Mehmedbašić usko sarađuju u radničkom i jugoslavenskom pokretu; Dimitrije Mitrinović objavljuje prve Andrićeve pjesme; Šerif Arnautović, Salih Baljić i Šefkija Behmen u istom su krugu bošnjačke međuratne politike; Salim Ćerić, Esad Ćimić i Alija Isaković sudjeluju u procesu nacionalne afirmacije Muslimana; Omer Behmen, Gojko Đogo i fra Jozo Zovko pred sami kraj socijalizma iz ideoloških razloga istovremeno su u zatvoru; Nijaz Duraković i Rusmir Mahmutćehajić dio su toka kraja socijalizma i uspostave nezavisne Bosne i Hercegovine.
U knjigu su uvrštene ličnosti, zbog svoje izuzetnosti i osobenosti, postale i temom umjetničkog i književnog stvaralaštva. Tako je o grofu Savi Vladislaviću Nikola Morovčanin napisao roman Grof Sava Vladislavić (2015). O Bećir-paši Čengiću kao liku piše Derviš Sušić pripovijetku Seljačka jadikovka, uvrštenu u zbirku pripovijetki Pobune (1966), a o istom događanju Safvet-beg Bašagić piše dramski spjev Pod Ozijom ili krvava nagrada (1905). Riza-beg Kapetanović Ljubušak piše dramu u pet čina Hadžun: Hadži Mehmedbeg Rizvanbegović (1906). Ivo Andrić pripovijetkom Alipaša u zbirci pripovjedaka Kuća na osami i druge pripovijetke (1976) obradio je posljednje godine života Ali-paše Rizvanbegovića. Nedžad Ibrišimović napisao je roman Karabeg (1971) o muftiji Mustafi Sidkiju ef. Karabegu. Drama Seada Trhulja Čovjek bez zavičaja: Drama u 14 slika govori o Mustafi Golubiću. Roman Crna kutija: Utopija o naknadnoj stvarnosti u Beogradu (1993) o Dimitriju Mitrinoviću napisao je Vladislav Bajac. Drama Politika kao sudbina, o djelu Esada Ćimića (1984), izvedena je u Studentskom kulturnom centru u Beogradu.
Knjiga nema noseću ideju, niti ima bilo kakvu moralno-političku ili ideološku nakanu; jedina joj je nakana da u tom smislu bude nekorisna! Upravo obrnuto, ona prednost daje životu kao takvome, njegovoj neposrednosti, razuđenosti, neuhvatljivosti, slučajnosti, kompleksnosti i nepredvidivosti nad ideološko-povijesnim formacijama u kojima se odvijao. Biografije uvrštenih ličnosti zorno svjedoče o složenim i zamršenim međuodnosima života ljudi i društvenog realiteta i na tragu su “biografskog okreta” koji se fokusira na biografski narativ kao modus razumijevanja povijesti i društva. Knjiga je prilog pluralizaciji naše kulture sjećanja, i to zajedničke, transetničke, budući da faktički prikazuje, a ne konstruira ideološki, sve oblike bliskosti i različitosti naših naroda. Radoznalost i skepsa vodili su me u njenom pisanju. Izražavam se u prvom licu i u nekim njenim stavovima, sasvim hotimično, odstupam od dosadašnjih interpretativnih narativa. U tom smislu ona je i prilog umanjenju naše kulture zaborava, upravo zasnovane na različitim ideološkim nacrtima vrednovanja ličnosti i povijesnih zbivanja.
Ovo je i knjiga o identitetu, mada ne samo o njemu, i to prije svega o odnosu modernizacije i identiteta, u najširem smislu. U uvjetima tehnoglobalizacije, kada postoje sve pretpostavke za uspostavu kosmopolitske ljudske zajednice, grupni, u pravilu etnosuverenistički identitet se buni, izoštrava svoje granice. Uvijek su ljudi s naših prostora imali grupne, etnoreligijske identitete i bili ih svjesni, ali nikada kao danas identitet nije bio politiziran i instrumentaliziran. U prošlosti su se subjektiviteti identiteta više poštivali no danas, granice među njima su bile mekše i poroznije, da bi ih modernitet u savremenosti ideologizirao i okoštao.
Kako je građa za knjigu nastajala još iz studentskog doba, brojna je lista ličnosti i institucija kojima dugujem zahvalnost za njen nastanak i oblikovanje. Nemoguće ih je danas sve navesti, pa ih iz obzira i prema mogućem zaboravu i ne navodim. Milione radnih sati tokom više godina proveo sam u radu na knjizi, u osami, ali ne i u usamljenosti, kojom prilikom sam imao razumijevanje supruge Dike, na čemu joj se zahvaljujem.
Urednik Edicije
Prof. dr. Sanjin Kodrić
Urednik
Elmir Spahić, MA
Recenzenti
Prof. dr. Elvis Fejzić
Prof. dr. Alija Piric
ISBN 978-9958-815-52-2
CIP zapis dostupan u COBISS sistemu Nacionalne i univerzitetske biblioteke BİH
pod ID brojem 67153670
© Bošnjačka zajednica kulture i Šaćir Filandra; prvo izdanje, 2025.
Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati na bilo koji način ili javno reproducirati bez prethodnog dopuštenja izdavača i autora.
designed by @denialkecoall rights reserved © sacir filandra